Hrvatska politička elita jednoglasna je u ocjeni da je pozitivan ishod referenduma povijestan korak za Hrvatsku i njene građane imajući u vidu skori ulazak zemlje u Europsku uniju. Vodeći političari izrazili su žaljenje zbog niskog odaziva birača, njih 44 posto, ali je zato pozitivan ishod i 66 posto onih koji su se pozitivno izjasnili o ulasku u Uniju popravio dojam. Nekoliko je glavnih razloga za ovako mali izlazak birača na referendum. Prije svega to je gubitak povjerenja u političke elite i političke stranke, slaba informiranost građana o procesu integracije u Uniju, zasićenost kampanjama i izborima, poljuljana efikasnost Europske unije u rješavanju problema svojih članica, pa sve do tradicionalnog straha od promjena i ne-preuzimanja odgovornosti od strane samih građana. Neki će reći da je referendum nelegitiman jer o odluci o članstvu Hrvatske nije odlučila većina hrvatskih građana, ali je svakako legalan, u skladu sa zakonom i ustavom. Valjanost referenduma omogućena je ranijim ustavnim promjenama, prema kojima je za uspjeh trebalo ostvariti većinu od izašlih birača, a ne od ukupnog broja birača upisanih u popise birača. Naime, nisu sve zemlje prilikom ulaska u Europsku uniju raspisivale referendum. Samo kao primjer naveo bih Bugarsku koja je ušla u Europsku uniju bez održavanja referenduma, a odluka o tome donesena je u parlamentu. S druge strane, Hrvatska je imala ustavnu obvezu raspisivanja referenduma u slučaju udruživanja u savez s drugim državama, kao što je Europska unija.

Najviši europski dužnosnici pozdravili su pozitivnu odluku hrvatskih građana o ulasku u Uniju. Hrvatska je dobila čestitke i od država iz regije. Pozitivan ishod referenduma  odličan je signal za ostale države Zapadnog Balkana, prije svega za Crnu Goru, Srbiju, Makedoniju i Bosnu i Hercegovinu na putu euroatlantskih integracija. Hrvatska je u tome najdalje odmakla, članica je NATO-a, a uskoro će postati i dio velike europske obitelji. Slijedi ratifikacija Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji u Hrvatskom saboru, a zatim to isto trebaju napraviti i ostale države članice Unije u svojim nacionalnim parlamentima.

Hrvatska se i prije referenduma pripremala na ulazak u Uniju i bila prisutna u europskim institucijama, gdje stotine ljudi marljivo rade pripremajući teren za ulazak Hrvatske u punopravno članstvo Unije. Ponajprije radi se o pripremi i prijevodu važnih dokumenata Unije na hrvatski jezik. Naime, ulaskom Hrvatske u Uniju hrvatski jezik će postati jedan od  službenih jezika Unije. Prevoditeljski timovi uglavnom su smješteni u Europskom parlamentu, većinom u Luksemburgu, koji redovito prevode dokumente na sve jezike Unije. U Europskom parlamentu zaposleno je na različitim poslovima preko 6000 ljudi iz svih država članica Europske unije. Hrvatski odjel broji dvadesetak članova i kao takav je jedan od manjih, a uz to je i najmlađi. Hrvatski prevoditelji su prisutni u Luksemburgu od 2010. godine, a kako vrijeme prolazi tako odjel raste u svojem broju te se povećava i obujam posla. Slovenski odjel uvelike pomaže hrvatskim prevoditeljima i asistentima, te bih to istaknuo kao odličan primjer dobrosusjedske iskrene i uspješne suradnje.


Luksemburg zasigurno nije bez razloga odabran da bude jedan od glavnih europskih središta. Nalazi se između dvije najvažnije države Europske unije i kao takav ima idealan prometni i geografski položaj. To je iznimno bogata zemlja, štoviše, ima najveći GDP po glavi stanovnika u Europi i jedan od najvećih u svijetu. Ništa novo, s obzirom da je istoimeni glavni grad jedan od najvažnijih financijskih središta, jedan od administrativnih centara Europe, sa svim važnim europskim institucijama kao što su Europska komisija, Europski parlament, Europski sud, Revizorski sud i Europska investicijska banka. Grad u kojem se svakodnevno čuju gotovo svi europski jezici pravo je multikulturalno središte Europe, ali i idealno mjesto za sresti ljude, doslovno, iz cijeloga svijeta. Službeni jezici su luksemburški, francuski i njemački. Iako po kvaliteti života spada u sam svjetski vrh ima i svojih mana. Naime, Luksemburg je poznat po enormnoj dnevnoj migraciji stanovništva iz okolnih zemalja (Njemačka, Francuska, Belgija), koja grad po danu čini prometnim i ubrzanim. Navečer grad postaje sablasno tih i miran, posebno nedjeljom ili praznikom, što je i za očekivati pošto većina ljudi koji rade u Luksemburgu ne žive ondje. Uz to kiša je zaštitni znak ovog grada, kao i stari dio grada i utvrde koji su uvršteni na popis UNESCO svjetske baštine.

Luksemburg je samo jedan od centara moći u Europskoj uniji. Hrvatskim ulaskom u Uniju otvara se mjesto i za hrvatske građane da rade u europskim institucijama, od Luksemburga, preko Strasbourga do Bruxellesa. Što se tiče samog zapošljavanja u institucijama Europske unije prisutna je strahovita konkurencija. Kandidati trebaju proći nekoliko razina testiranja da bih zadovoljili potrebne kriterije, ali je pritom sam proces odabira kandidata i njihova selekcija vrlo transparentan. Natječaji se raspisuju za poslove na određeno i neodređeno vrijeme, ali i za one koji žele obaviti staž u institucijama Unije. Stažiranje u institucijama Europske unije omogućeno je građanima zemalja članica, a odnedavno i Hrvatskoj kao budućoj 28. državi članici. I ja sam jedan od sretnika kojemu se pružila odlična prilika da kao stažist unutar Europskog parlamenta iz prve ruke upozna rad hrvatskog prevoditeljskog tima i njegovih asistenata ali i da pritom da svoj doprinos u njihovom radu. Istovremeno upoznajem se, iz prve ruke, sa europskim institucijama, njihovim načinom rada i ljudima koji tamo rade. Sve to je neprocjenjivo i vrijedno iskustvo koje će mi u budućnosti zasigurno mnogo značiti.

Dominik Žganec

Autor je stažist u Europskom parlamentu u Luksemburgu, diplomirao je politologiju na Fakultetu političkih znanosti Sveučilista u Zagrebu, a trenutno studira na posljediplomskom studiju u Češkoj, Masarykovom sveučilištu u Brnu. Afiniteti su mu međunarodni odnosi, s fokusom na NATO i Europsku uniju.

Komentiranje je onemogućeno za ovaj sadržaj.