Kad je 1994. godine umro je  „Veliki vođa“ Kim Il-Sung, na vlasti ga je zamijenio njegov sin „Dragi vođa“ Kim Jong-il, čime je Sjeverna Koreja postala jedinom komunističkom dinastijom na svijetu gdje se vlast prenosila s oca na sina. Prošle godine Kim Jong-il predstavio je svoga sina Kim Jong-una kao svog budućeg nasljednika čime se dinastičko pravo nasljeđivanja vlasti u Sjevernoj Koreji još dodatno potvrdilo. Sada kad bi mladi i neiskusni Kim Jong-un kojemu je tek 27 godina trebao i preuzeti vlast postavlja se pitanje da li je to zaista i moguće ili će doći do vojnog i političkog udara u kojemu će neki drugi stariji član Partije preuzeti vlast u Pjongjangu.

No takav scenarij znatno je otežan zbog političke prakse koju je provodio njegov djed Kim Il-Sung. Kako bi još za vrijeme svoje vladavine izbjegao državne udare na najviše je pozicije u državi i vojsci Kim Il-Sung postavio lojaliste i članove obitelji. Istu praksu nastavio je i Kim Jong-Il. Sada kada bi Kim Jong-un trebao naslijediti vlast to će učini uz pomoć svoje ujne Kim Kyong Hui (koja je nedavno promaknuta u čin generala s četiri zvijezdice) te njezinog muža Jang Song Taeka potpredsjednika Narodne komisije za obranu. Legitimitet cijelom procesu naslijeđivanja daje i činjenica da Kim Jong-unovim venama teče krv njegova djeda koji je oko sebe izgradio kult ličnosti na utemeljiteljskom mitu kako je on otac sjevernokorejske nacije.

Ostatak političke elite, za razliku od ostatka nacije, živi u izvrsnim uvijetima  te su im omogućeni svi luksuzi od plazma televizora do automobila marke Mercedes – Benz, a oni su u potpunosti svijesni da će te luksuze izgubiti u slučaju kolapsa režima. Sjeverna Koreja je također i totalitarna država u kojoj ne postoji razlika između javnoga i privatnoga, tako da od rane mladosti počinje indoktrinacija čime se u potpunosti onemogućava nastanak ikakve političke opozicije.

Točku na i daje i propaganda koja kao mantru ponavlja navod da ako režim ne opstane Sjevernu Koreju će pregaziti „zle horde“ Amerikanaca, Japanaca i Južnokoreanaca. U slučaju da i dođe do udara na vlast od strane starijeg vodstva Partije i vojske, oni su jednako tako svijesni da se režim mora održati ili će se Sjeverna Koreja raspasti i time će izgubiti sve povlastice koje su stekli za vrijeme vladavine dinastije Kim.

Opasnosti za režim izvana također su male, jer ako Južna Koreja, SAD i Japan poduzmu vojnu intervenciju s ciljem promjene režima Sjeverna Koreja bi lako mogla završiti u građanskom ratu a valovi izbjeglica bi se prelili preko granica Kine, Južne Koreje i Japana, što se naravno želi izbjeći.

Drugi problem je što Kina i SAD koriste stanje na Korejskom poluotoku za vlastito odmjeravanje snaga. Kina se zalaže za očuvanje režima u Pjongjangu kako bi time ograničila američki utjecaj na Korejskom poluotoku i spriječila dolazak SAD-a na vlastite granice, dok je SAD vojnim bazama na teritoriju Južne Koreje stvorio dobro uporište za daljnju projekciju moći u azijsko-pacifičkoj regiji. Iz svega navedenog može se zaključiti kako će se tranzicija vlasti provesti mirno te se, barem u bližoj budućnosti, promjena režima neće dogoditi.  

Borna Zgurić

Komentiranje je onemogućeno za ovaj sadržaj.