Po drugi put Iran "olako" poručuje kako je spreman zatvoriti Hormuški tjesnac za međunarodni promet. Nova najava dolazi od strane potpredsjednika iranske vlade Muhameda Reze Rahimija, koja bi se po njegovim riječima ostvarila u slučaju sankcija koje bi im mogle biti nametnute zbog njihovog nuklearnog programa.

Prije nešto više od tri godine sličnu prijetnju odaslao je Muhamed Ali Džafari, zapovjednik Revolucionarne garde Islamske revolucije Irana, najavljujući je kao odmazdu u slučaju napada na Iran (od strane Izraela i/ili SAD-a).
Hormuški tjesnac vitalni je pravac međunarodne dobave nafte, kojim prolazi više od trećine sirove nafte koja se prevozi morskim putem ili oko 18 posto svjetskog naftnog transporta. Dug je 54 kilometra te je relativno uski pojas Indijskog oceana između Omanskog zaljeva na jugoistoku i Perzijskog zaljeva na jugozapadu. Sjeverna obala tjesnaca pripada Iranu, a južna Ujedinjenim Arapskim Emiratima te Omanu (enklava Musandam). Uz sjevernu obalu tjesnaca nalazi se nekoliko iranskih otoka: Kiš, Kešm, Abu Musa te Veliki Tunb i Mali Tunb. Tjesnacem se plovi prema Sustavu odijeljenog prometa (Traffic separation scheme – TSS), a sukladno članku 44 UN-ove Konvencije o pravu mora, u kojem se propisuje: "Obalne države na tjesnacima ne smiju ometati tranzitni prolazak i dužne su na prikladan način objaviti svaku opasnost za plovidbu u tjesnacu ili prelijetanje tjesnaca koja im je poznata. Tranzitni prolazak se ne smije obustaviti."
Upravo bi kršenje UN-ove konvencije imalo ozbiljni učinak na iranske najave. Naime, osim što se u blizini nalazi i američka Peta flota (mornaričke snage), koja sama uz potporu ostatka Američkih oružanih snaga već predstavlja daleko ozbiljniju pomorsku (i uopće vojnu) silu od Irana, ne treba izostaviti niti činjenicu kako bi takav iranski čin "razljutio" i brojne druge zemlje. Prije svega zaljevske izvoznice nafte, potom kupce, počevši od Europe, pa sve do Kine koja također uvelike ovisi o nafti koja prolazi tim dobavnim pravcem.
Zatvaranje Hormuškog tjesnaca zapravo bi bila objava rata svijetu koji je ovisan o naftnim resursima. Iranska najava dolazi u vrijeme održavanja iranske Mornaričke vježbe "Velajet 90", koja prije svega kao što je to obično slučaj s vojnim vježbama ima za cilj "pokazivanje zubiju". Iranski "zubi" u ovom slučaju nisu toliko zastrašujući koliko je zabrinjavajuća mogućnost da doista "zagrizu" s njima i time izazovu destabilizaciju prometa tjesnacem. Naime, duže zatvaranje tjesnaca prema informacijama o snazi iranske mornarice posve je nemoguće. Najviše što mogu postići s takvom pogubnom odlukom je destabilizacija prometa tjesnacem na (ili kratka obustava) nekoliko tjedana. No konzekvence koje bi Iran u tom slučaju pretrpio bile bi daleko veće. Uz SAD, posve bi bilo očekivano i uključenje ostalih Saveznika iz NATO-a u "retalijaciju" i oslobađanje tjesnaca. Što više, odgovor bi uslijedio iznimno brzo i vrlo vjerojatno uz punu potporu Vijeća sigurnosti UN-a.
Iransku najavu treba shvatiti kao pokušaj skretanja međunarodne pozornosti s njihovog nuklearnog programa koji predstavlja daleko veću opasnost od male mogućnosti kratkotrajne blokade tranzitnog prometa Hormuškim tjesnacem. Ipak, posve je jasno kako bi i kratko zatvaranje tjesnaca izazvalo poskupljenje nafte i svojevrsno "divljanje" na svjetskim burzama. Međutim, mala je vjerojatnost da bi se Iran odlučio na tako radikalan korak u slučaju sankcija na izvoz iranske nafte.
Denis Avdagić


14 Komentara